Bačije
Bačija znači određen broj brava (ovaca), koji se sakuplja na jednom određenom mestu u planini. Gde postoji mogućnost za održavanje tog skupa. Nekoliko se seoskih domaćinstva sporazumevaju da svoje ovce sastave, na jedno mesto, da bi lakše i brže proizvodili sir.
Po običaju početkom maja meseca, odmah iza Đurđevdana, ovce se oteraju kod vlasnika koji se prihvata da sastavi Bačiju. Određuje se dan kada svaki učesnik u Bačiju mora doterati svoje ovce. Kada se svi sastanu onda se dogovore, o svim detaljima oko održavanja bačije. Određuje se čobanin, lice koje će čuvati i starati se o ovcama. Dogovore se oko cene plaćanja čobanina, koji se prihvatio oko čuvanja i sprovođenja reda za svo vreme trajanja Bačije. Kada svi doteraju ovce, pred veče se sve ovce pomuzu, i zatvaraju se sve zajedno na prenoćište. Ujutru se ovce oteraju na pašu, a svi učesnici odlaze sa ovcama i čobaninom. U podne ovce se oteraju na mesto gde je određen boravak – Bačija. Onda počinje muža ovaca, svi učesnici sede u jedan red sa kofom za mužu, čobanin tera ovce, a svaki učesnik kad naiđe svoja ovca izvrši mužu, tako da svi prisustvuju, vide da je to njegova ovca. Svi učesnici svoje sudove moraju koje su pripremili za mužu pokazati da su prazni, da ne bi u njima bilo vode. Kada se završi sa mužom počinje se izmeriti ko je koliko mleka sakupio od svojih ovaca. Onda nastaje dogovor kako će se mleko podeliti. Određuje se lonac, u kom će se sakupiti mleko, taj se sud zove „vedrica” obično veličine od 8 do 10 litara. To znači ako jedan učesnik ima 10 litara mleka, a jedan litar predstavlja 4 vedrice, što iznosi 10 h 4 iznosi 40 vedrice. Vedrica veličine 10 litara mleka što iznosi 40 h 10, iznosi 400 litara mleka koje treba učesnik dobiti.
Tako se nastavlja sa radom i onaj učesnik koji je imao najviše mleka prvi počinje da se izmiri količinom i nastavlja se sa Bačijom, to se mleko siri. Učesnik koji koristi svoj red za mužu, dužan je sledeće: Ujutru se izvrši muža ovaca, čobanin uz pomoć vlasnika izmere količinu koju tog jutra sakupili i razduže, domaćina sa određenom količinom mleka. U bačiji se obično sakupe od najmanje 50 do 200 ovaca. Ako skup prelazi 50 brava ovaca, onda se primaju 2 čobanina za čuvanje. Čobanin vodi evidenciju o Bačiji, o broju ovaca, o domaćinima ko je koliko ovaca doterao u Bačiju. Ovakvim radom i redom, obično se ostaje na Bačiji do Svetog Ilije, nedelju dana duže. Do tada se svi izmire količinom mleka, koji svi sire. Čobanin zatim predaje broj primljenih ovaca, a domaćini mu plaćaju čuvanje ovaca na Bačiji. Vlasnik ovaca ne čuva ovce puna tri meseca, tako se mleko siri na Bačiji, i pravi na daleko čuveni masan homoljski sir ovčiji. Ovakav sir je značajan za ishranu, jer se iz tog sira ne vadi kajmak.
SPISAK IMENA VITOVNIČANA KOJI SU IMALI SVOJE BAČIJE
1. Grujić Tihomir
2. Petrović Aleksandar
3. Štrbulović Obrad
4. Ilić Petar
5. Jovanović Bogomir
6. Rajković Tikomir
7. Paunović Aleksa
8. Rajković Janko
9. Simeonović Paun
10. Radivojević Milutin
11. Stevanović Dragutin
12. Rajković Danica
13. Marjanović Truja
14. Paunović Panta
15. Adamović Miloš
16. Petrović Petar
17. Bosijoković Milija
18. Dimitrijević Draga
19. Martinović Panta
20. Todorović Lenka
21. Jovanović Vukašin
22. Stepanović Stepan
23. Jovanović Petar
24. Bosijoković Dimitrije
25. Jovanović Pavle
26. Đorđević Dragoljub – Mita
27. Petrović Miloš
28. Vasiljević Bogoljub
29. Todorović Cvetko
30. Milošević Miloš
31. Janković Miloš
32. Rajković Aleksandar
33. Jenić Truja
34. Vujić Mihajlo
35. Jenić Tihomir