Istorija Vitovnice
Prostor današnje Vitovnice bilo je naseljeno od najranijeg nastanka civilizacije. Da su na ovim prostorima postojale naseobine od najranih vremena svedoče mnogobrojni arheološki predmeti koji su nađeni na lokalitetima u ataru sela Vitovnice. Ti arheološki nalazi nam govore da su na ovim prostorima živela plemena Tračana i Kelta. Međutim više podataka ukazuje na Kelte, što se tiče Vitovnice. Arheološko nalazište koje se pominje pod imenom „Letište“ ili Velika Dolina, nalazi se u samom ataru sela Vitovnice na udaljenosti od oko 8 km istočno uz samu reku koja nosi ime sela. Na samo 3 km od centra sela Vitovnice postoji arheološko naselje pod imenom „humke od kamena i šodera“.Kako arheolozi navode ima oko 12 humki i smatraju da je tu bilo topionica.Nalazište pod imenom „Pojana
Kušenj“ uz Vitovničku reku, na kome se nalaze alatke i ekseri od livenog gvožđa, govore da su rudari ovde obrađivali i topili rudu gvožđa za sopstvene potrebe rudarstva.Na lokalitetu „Veternik“ u jazu vodenice, nađena je zlatna naušnica, izrađena od zlatne žice. Ovu naušnicu je pronašao meštanin iz sela Vitovnice Dimitrije Stevanović, koji je uzimao pesak iz vodeničkog jaza za svoje sopstvene potrebe. Naušnica je izrađena u tehnici filigrana i granulacije i ima veliku kariku prečnika 5 santimetra, a zakopčava se na petlju. Čuva se u Narodnom Muzeju u Beogradu i jedina je takvog oblika u alatu koja potiče sa prostora Braničeva, nastala u srednjem veku, stručnjaci smatraju da je njen nastanak u XII veku. „Pojana Kušenj” je
lokacija pre „Letišta”, uz Vitovničku reku, gde je nađena gomila kovanih gvozdenih eksera, razne veličine, u zarđalom stanju. Naziv lokacije„Pojana Kušenj” u prevodu bi značila „Poljana Kučevljana”. Ekseri i alat govore u prilog pretpostavci da su kučajnski rudari i u ovom kraju vadili gvozdenu rudu i obrađivali gvožđe. Kučajna je odavde udaljena 15 – 20 km. Bogoljub Vasiljević pričao je da je Milutin Došljak na „Urlaji”, na užoj lokaciji „Pojana ku Morminc”(Poljana sa grobovima) našao komade posuđa sa ugljevljem. Danilo Dragomirović, pričao je da na mestu „Pještera” ima komada keramike. Ova pećina se nalazi na imanju Petra Arsenijevića iz Vitovnice.
Izvorišni deo reke Vitovnice čine vrhovi Homoljskih planina Veliki i Mali Vranj. Ovi vrhovi, nadmorske visine 884 i 850 m, spojeni blagim sedlom nižim za oko 200 m, dominiraju Homoljem na jugu i pitomom oblašću Mlave na severu. Geološki posmatrano reč je o kontaktnoj zoni između krečnjaka i paleozojskih škriljaca, koja je bogata rudama bakra, zlata i gvožđa. Geostrategijski posmatrano reč je o jednoj od glavnih tačaka Homolja. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da su oba vrha predstavljala jedinstven arheometalurški kompleks koji su podigli Kelti tokom 2. i 1. veka pre naše ere.
Na oba vrha otkriveni su tragovi bedema utvrđenja, rađeni od velikih kamenih blokova u tehnici suhozida. Na prevoju između dva vrha registrovani su ostaci nekoliko topioničarskih peći za topljenje gvožđa. Na južnim padinama Velikog Vranja vidljiv je veći broj manjih kamenih humki koje zahtevaju detaljnije istraživanje.Na ovom lokalitetu, 1997. godine slučajno pronađena ostava gvozdenih predmeta koju čine: dve gvozdene sekire tipa kelta, dva gvozdena rala, jedan gvozdeni kramp, jedan gvozdeni lanac i drška gvozdene alatke. Po svojim tipološkim karakteristikama svi predmeti pripadaju keltskoj materijalnoj kulturi i datovani su u početak 1. veka pre naše ere. Na kraju je važno napomenuti da je i sam toponim Vranj keltskog porekla, jer su vrana i gavran svete ptice kod Kelta.Reka Vitovnica protiče kroz veoma bogatu metalogenetsku oblast.Ispiranjem rečnih nanosa otkriveno je prisustvo skoro svih metala, kao i tragovi metalične šljake. Nalazi šljake su naročito registrovani na lokalitetu Letište, gde su otkrivene humke koje predstavljaju praistorijske grobove.
Dragan Jacanović
Naseljavanjem najstarijih familija nastaje sadašnje naselje – selo. Sami žitelji su Srbi, sa poreklom vlaškog življa, govore vlaškim i srpskim jezikom. Meštani su pravoslavne veroispovesti. Prvo u selo dolaze doseljenici iz Almaža u Erdelju, zatim iz Timočke Krajine, Crne reke, Morave. Predanja govore da su porodice rudara „fišneža” došle iz Almaža u Erdelju. Kasnije selo naseliše i ove familije iz Crne Reke: Kraćunovići, Raškonji, Dragoješte i Bugaronji. Iz Krajine: Damjanji, Stojićani, Trailonji, Negonji, Novakonji, Paunešće, Vasalonji, Jakobonji, Karbašanji, Šćefanji, Dodoljani, Parkonji, Štrbulonji, Blagojonji i Damjanji. Porodica Stepanović ( 6. kuća) je pobegla u brdo iznad manastira i tu su služili manastiru. Iz Šumadije dođoše Delići. Iz Neresnice dođoše Buzeji. Arsenijevići dođoše iz Morave. Sve ove familije su pravoslavne veroispovesti sa vlaškim jezikom.