Odevanje i narodna nošnja

Vlada Jenic u vlaskoj nosnjiSelo Vitovnica u opštini Petrovac na Mlavi, karakteristično je po odevanju i nošnji od mnogihdrugih naselja u ovoj opštini.Meštani ovog sela su u svojim naseobinama kako u kućama, tako i po salašima u prošlim vremenima su se oblačili prosto i praktično. Zbog udaljenosti salaša, bačija i dužeg pešačenja donjihtražilo je i različito odevanje, laganije za letnji period itoplije odevanje za hladnije dane i zimu, koja ovde stiže ranije no u selima u ravnici.

Ljubica Pavlovic sa macehom RumenijomOdelo XIX i do druge polovine XX veka, najčešće je bilo šiveno i tkano. Tkanoi šiveno od konopljinog platna, za letnji period, a od valjanog sukna i za svečane dane od čoje za hladnije dane i zimu. Odelo se sastojalo od veša, košulje i gaća od težine, platna, pa do čakšira – pantalona, i gunja koji su šiveni od sukna. Poslovi muškaraca i žena u letnjim danima kada se mnogo kretalo i radilo, muške odrasle osobe su nosile preko gaća i pojas u narodu zvane „kanice“ koji im je stezao struk pri radu. Žene su takođe preko lanenih dugih košulja struk stezale „kanicama“.


Vitovnicani nakon napornih poljskih radovaZa vreme kosidbe livada i žita muškarci sela Vitovnice su bili obučeni u širokim i dugim gaćama, a preko leđa im je bila duga težinjava i širokih rukava košulja. Za pojasom prikačen za kanice obavezno je išao „ćok“ u kome je bio brus za oštrenje kose. U tom pojasu je bio zadenut i nož bez koga ni jedanžitelj sela nije izlazio na polja ili bačije.

Na nogama su bili obuveni u svinjskim kožnim opancima i to od neštavljene kože, takozvane „presne kože“ sa opšivenim oputama.Vlaski opanak Ovakva obuća jepravila smetnje pri hodanju zimi. Zimi su meštani oblačili jeleke gunjeve sašivene od sukna i šajka. Spomena je reći da se sukno za ta odela valjalo u sopstvenim valjavicama koje su bile izgrađene na samoj reci Vitovnici. Čakšire muškaraca su bile rađene od grubog surog sukna, koga su žene iz ovog sela tkale na razbojima. Muškarci su nosili duge i tkane čarape zimi i preko njih na prednji deo stopala navlačili nazuvice. U opancima zarad grejanja nogu stavljali su „potpetače“. Opanci kod ovih seljaka sa vlaškim življem je jedan od najlošijih odevnih predmeta.


Vlaska kapaMuškarci su zimi preko košulje bili odeveni grudnjakom od štavljene ovčije kože, a preko toga seoblačio kožuh ili gunj. Na glavama meštana nosila se šubara, koja je štitila glavu od zime. Karakteristično je da se u Vitovnici sva odeća nosila i šila od belog sukna, koje je i plenilo lepotom odevanja Vlaha u ovom selu. Žene u Vitovnici su nosile debele suknje, zvane „namicaljke“ koje su bile duge vitovnicanke_nekada do kraja lista na nogama. VitovnicankeIspod suknji su oblačile duge lanene košulje. Kosa im je bila sakupljjena, žene su nosile kosu opletenu u spletove. Na nogama žene i devojke su obuvale vunene čarape do kolena koje su vezivane vrpcom ili „štrufnom“. Čarape su bile ofarbane obično postojanim tamnim bojama. Letnja garderoba žena u tim vremenima XIX i sredinom XX veka, nošene su duge i bele i široke košulje, opasane kanicama. Preko toga su opasivale kecelje bogato izvežene i to četvrtastog oblika. Od ukrasnih predmeta žene su nosile prstenje, grivne, a oko vrata bogate niske zlatnih dukata, kecelje su bile opasivane i sa prednjeg i zadnjeg dela tela.


Porodica VasiljevicMuškarci su na svečanim odelima o pojas nosili duvan kesu, ognjilo i kremen, i duvan križanac, kao i kaniju sa nožem o pojasu. Tada su muškarci oblačili odelo od tamnijeg šajka, prsluk i antriju, na nogama vežene vunene čarape i opanke štavljene od goveđe kože. Na glavama je bila šubara. Žene su na glavama nosile oglavlja, konđe – vrstu kape, suknju izveženu tkanu, libade – ženska bluza od čoje, vunene izvežene čarape i opanke. Retko je ko od žena i muškaraca imao cipele.

Majka sa decomTreba napomenuti da se nošnja kod vlaha u ovom mestu u proteklim vek ipo u celini, sačuvala u onom starom arhaičnom obliku i u  ornamentiki. Pojedini elementi su kao ženska košulja, pregača sa resama, kao i muške suknene čakšire i sama šubara ostali celina tog podneblja do druge polovine XX veka. Na samom temenu preko njih štrči nešto nalik na mali raonik, prevučennazuvicom od bela platna izvezen pri dnu crvenim pamukom. Zbog same težine „šapca“ povezuju preko njih i preko čela pantljiku, od belog platna, koja drži oglavlje. Šapca je trougaona kapa, bogato je ukrašena vezom. Nju je ispunjavao kalup od težine, tako je imala oblik jednoroge kape. Mnogo žena je nosilo i kapu zvanu „plećar“ koja je bila načinjena od neupredene vune, obavijene platnom i tuđom kosom. Ova kapa je pokrivala čitavu površinu glave tako da se kosa nije ni videla. Plećar je bio potkićen srebrnim novcem, najčešće talirima i samim perlama. Udate žene su preko čela vezivale peškir, propodu, koji je bio izatkan od belog pamuka i na krajevima ukrašen pretkanim poprečnim prugama ili rombovima.


Mlada vlajnaSva oglavlja kod ovih žena su predstavljala simbol plodnosti, jer su ih nosile obično plodno zrele devojke i mlade žene, one su imale u obredima vlaha ulogu da donose zdravlje i napredak u kući i samom selu gde žive. Cveće je bilo simbol mirisa i lepote očuvanosti same žene i miris zemlje sela. Tipovi oglavlja kod vlahinja iz Vitovnice su u jednorogim i dvorogim kapama sa arhaičnom vrstom oglavlja koja je bila u upotrebi XIX i XX veka. Ovakve nošnje i oglavlja dosežu i u neka mnogo ranija doba čak do samih praistorijskih vremena na području Mlave i Homolja.

Vlaska torba "Trasta"Sve do druge polovine šezdesetih godina sada već prošlog XX veka, meštani muškarci sela Vitovnice su u svojim svakodnevnimposlovima i prilikom puta na leđima nosili vlašku torbu zvanu „trasta“. Torba je bila izatkana od vune ili težinjavog platna. Bila je izvežena lepim iskladnim vezom šarama. Na samim krajevima imala je sve četiri stranesa širim trakastim vrpcama, koje su je držale. Nosila se obično preko leđa sa uvezanim krajevima na grudima. Tako su ruke ostale slobodne i nisu vlasnika opterećivale ničim. Obično u takvim torbama se išlo na kakav put ili na poso i bačiju. U samoj torbi je nošen sir i proja, i zastrug, sa nekoliko glavica luka, crnog ili belog. Ona je bila sastavni deo života na ovom prostoru svakodnevno. U njoj su često majke nosile i malu decu koju su prtile na leđa i sa njima radile ili ih nosile pešice kod lekara. Ova torba je i sada čest primer na leđima meštana sela Vitovnice.

Zatvoreno za komentare.