Hatišerifom od 1830. godine vazalna Srbija je dobila svoje pravo „da pečati knjige, da otvara bolnice i stvara škole radi vaspitanja dece”. Prvi zakon o školama u Srbiji, kao zvanični je donet 1844. g. Za vreme Ustavobranitelja 1832 – 1858, pod imenom „Ustrojenije javnog učilišnog nastavlenija, čiji je tvorac bio Jovan Sterija Popović, škole su bile proglašene opštinskim ustanovama i predate njima na staranje i izdržavanje. Za uspešan rad škola u tom prvom periodu nije postojao dobar uslov: kvalifikovanih učitelja i školskih zgrada. Prvih godina nastanka škola i školstva bilo je problema, u plaćanju rada učitelja, jer je u narodu bilo velikog siromaštva, koji je bio opterećen porezima prema državi, koja se tek formirala.
U Mlavskom kraju su po postojećoj uredbi, Zakona o osnovnoj školi od 22. avgusta 1857. godine, opštinske uprave mnogih sela otvarale svoje škole. Tako je opštinska vlast dobila odobrenje u selu Vitovnici, da otvori školu i to kod samog manastira Vitovnice, u zgradi manastirskoj 12.decembra 1861. godine. Te prve godine pored dece iz sela Vitovnice, ovu školu pohađaju i deca iz sela Melnice, koja su do tada išla u Petrovac i to i to 24 đaka i njih je primio i učio učitelj u školi u Vitovnici Petar F. Jovanović. Manastirska zgrada u kojoj je smeštena škola je bila od tvrdog materijala i podnošljiva za rad dece u tom vremenu. Ova zgrada škole kod manastira Vitovnice trajala je sve do početka drugog svetskog rata, kada su je Nemci u znak odmazde zapalili.
Prvo pominjanje dece koja su se učila pismenosti je podatak iz 1773. godine, kada je postojao pismen kaluđer pri manastiru Vitovnici koji je imao duhovno ime Onovrija i imao dva đaka Petra Ognjenovića i Gavrila Rajkovića. Prva škola je sazidana i počela sa radom 12.12.1861. godine, zaslugom igumana Hadži Stefana. Bila je sazidana izvan manastirskog kruga. U prizemlju je bila smeštena školska učionica, stan za učitelja, kuhinja i prenoćište za đake. U prvoj godini bilo je 24 đaka, njih je učio učitelj Petar F. Jovanović.
Za privremenog učitelja
1870/71 dolazi Miloš Jovanović. Milan Đorđević učitelj 10. klase, početnik 1871 – 1879 godine. U Vitovnici u periodu 1875 – 1882 godina bio je i Toša Popović. Vasilije Dimitrijević je naizmenično učio đake i u Vitovnici i u Melnici u periodu 1882 – 1887. godina. Sava Dimitrijević bio je učitelj u Vitovnici u periodu 1887 godina. Pominje se u periodu 1888 godina u učiteljicaAnka Dačićka, koja ostaje na službi jednu godinu. Novi učitelj koji ostaje samo jednu godinu u Vitovnici 1892. godine je Velimir Pavlović.
U jesen 1897. godine u školi je učiteljica Zorka Todorovićeva, devojka sa tek završenom Višom ženskom školom, koja ostaje samo godinu dana. Školske 1903/04 godine učitelj je bio iguman manastira Vitovnice Metodije S. Milovanović, ali kao zastupnik, odnosno zamenik redovnog učitelja koga škola nije mogla da obezbedi. To joj je pošlo za rukom sledeće školske godine 1904/05 godine, kada je za učitelja ponovo postavljen učitelj Sava Dimitrijević, koji ostaje dve godine. 1906. za učitelja dolazi Dušan Kostrešević, koji u Vitovnici uči đake sve do 1912. godine. On je u drugoj polovini 1912. godine, mobilisan u balkanski rat. Na njegovo mesto za učitelja u Vitovnici dolazi učitelj vršioc, Velimir S. Miletić, sveštenik. Prvi učiteljipo otvaranju škole u Vitovnici su primali platu od po 505 dinara godišnje. Đaci u Vitovnici su učili i pripremni razred jer su samo govorili vlaškim jezikom i morali su učiti srpski jezik u školi.
U ovom preseku o školstvu bitan podatak je i prvi zvanični zakon o školama nastao 1833. godine. Taj zakon je pripremio Dimitrije Tirol i on sadrži tri vrste škola: male, redovne ili normalne iVelike škole, u Beogradu. Male škole su postojale u selima i varošicama. Prvi upravitelj škole za srez Mlavski bioje Stefan Maksimović godine 1835/36 rodom iz Srema, iz varoši Ruma.
Od 1934. do 1944. godine, učiteljica Radmila Budimirović je u selu Vitovnici, ona je ujedno i upravitelj škole u Vitovnici. Škola nastavlja sa radom tek 1947/48 godine, i to kao četvororazredna sve do 1954/55 godine, tada jenastavnica svih pet razreda, gospođa Dobrila Veselinović. Posle ovog perioda rad škole zbog rušenja zgrade se u selu Vitovnici gasi. Učenici dalje pohađaju osmorazrednu školu „Branko Radičević” u susednom selu.